Akcija Knjige nedavno izdao novu kolekciju rada od strane Južnokorejski pjesnika Kim Hyesoon, prevela Don Mee Choi. Pod nazivom kolekcija je doista vapaj za nas da se bore protiv-a također stan i nalaz slavu u-manjim hodnika, abjected detritus i mundanely previdjeti međuprostori života. U KIM-a snažne ruke, ovi prostori su divlji, čudno i zadihano živ. Okrenuo sam se prema ovoj zbirci s vrlo motiviranog znatiželje. Htio sam vidjeti što suvremeni korejski ženski pjesnik mogli biti zainteresirani, s pretpostavkom da je utrka i useljavanja ključ preokupacije u puno suvremene dijaspore Korejski pisanja-neće biti od središnje važnosti za izvornim autora. Možda sam se nadao da će vidjeti verziju onoga što je netko pomalo poput mene mogao postati su moji roditelji nikada nisu emigrirali. Kao što je zadovoljavajuće jer je vidjeti brojne Korejski američki pjesnici uzimajući objavljeni (Myung Mi Kim, Jennifer Kwon Dobbs, Lee Herrick, Ishle Park, Cathy Park Hong, Sunyoung Shin, Ed Bok Lee,u ime nekoliko), pronašao sam da su mnogi korejski američki pisci današnjice, uključujući i mene, su prvenstveno zainteresirani za hrvanje s psihološkog Fallout nasljeđivanja kulturno nasljeđe strukturiran od Korejskog rata, raseljavanja i racialization procese na radu na nas ovdje u kolonijalnom središtu. Postoje iznimke-Brian Kim Stefans, na primjer, nikada nije napisana izričito o takvim temama. Međutim, bez obzira na naše estetske sklonosti, primijetio sam da je korejski Američka književnost općenito je uhvaćen u određenom refren, u kojem su ti to rane radio više i više. To ne poništava pisanje-ako ste zarobljeni u refren, to je jasno, jer moramo i dalje raditi ovo-ali sam htjela vidjeti što mogućnosti izgledao kao izvan te strukture bića. I iako je bilo nekih antologije prevedena Korejski poezije, postoji nekoliko prijevodi posvećene jedan autor rada-u ovom trenutku, mogu samo misliti Ko Uni mala zbirka Yi Sang rada. Činjenica da je to druga zbirka Kim poezije koja Choi je prevedena na engleski čini Kim doprinos sjedištem u SAD-publike razumijevanja suvremenog korejskog pisanja posebno težak. Rat je stara vijest u Koreji, a podjela zemlje je jednostavno neugodno zemaljski stvarnosti oni moraju živjeti. Kim poezija je više zainteresiran za upoznavanje psiho-duhovne posljedice svakodnevnog života kada je jedan luđački senzibilizirana za uzbuđenje bitka koja okružuje i nas prožima. Za Kim, jednostavno jede zdjelu jagoda pretvara se u dramu odjednom intimne susrete: Pun tanjur jezicima stigao. Oni su podrhtavala poput jezicima članova zbora dok su pjevali himne. Jezik se nalazi na vrhu mog jezika. Naši jezici su uzimajući prodju trnci. ( "Jagode") se izvršava motiv Kim poeziji kako nekonvencionalan promatranje brzo pretvara u fizički sukob-thejagode trljati protiv nje, pozvati na nju, ući i previjati po njoj. To je teško slučajnost, i zapravo odražava Kim odlučno feminističku politiku: tijelo je središnje agent mašte i mjestu produktivni, ako ne i uvijek reproduktivnu, misterija. Međutim, zapadni feministkinje mogu imati neke poteškoće smisla o tome kako Kim stalno priznaje ovih nasilnih upada. U svojim pjesmama, iako je često žali na ovim snagama i kako oni rade na njoj, Kim jedva ih ili pobjegne bori. Na primjer, u "Cold", Kim, piše kako je taj čin bude gledao na nju hvata u hladnom, dvodimenzionalni carstvu. zagledao smo jedan drugoga iz drugačijeg svijeta To je kao da sam u crno-bijeloj fotografiji koju je gleda na to je uvijek hladno negdje na fotografiji kašalj drveća stajao kašljanje uz rijeku [...] Došlo je lavina u mom srcu, pa sam drhtala više od sat vremena kako su kašalj drveća zadrhtao i otresao pramenova snijega krhotine ledaodskočiti iz izloženog doline sam sjedio na zamrznutom klupi vjetra protiv moje golo lice, moje usne drhti Želio sam da se od fotografije koju tražite na početku sam bio u iskušenju da pročitate Kim koncesije na ove susrete kao modeliranje nasilno egalitarne vizija bića, onaj koji stavlja Kim na razini sa iu zajedništvu s psihičkim miljea oko nje. Ipak, mislim da je takvo čitanje može nametnuti zapadnjački okvir za prepoznatljivo radikalne feminističke odgovor zbog svoje poezije. Nadalje, Kim i sama očito ne sviđa da se život u ovim prostorima. Pjesma završava s njom navodeći da je "htio izaći." Većina Korejski Američka književnost može biti uhvaćen u refrenu, ali ne vidim neki drugi refren na radu u Kim pisanje-iako joj je uzrujan i pate zbog nasilja oko nje, ona uporno priznaje na njega. Njezina poezija izgleda savijen prema opisujući nasilje psiho-ekološku da internalizira i mora živjeti. Kada janapisao ranije da je rat stara vijest za Korejci, ne mislim sugerirati da je zakopan ili nedosljedan. Morao sam se zapitati zašto je Kim svijetu pojavio tako uznemirena i čudno. Na primjer, u svojoj pjesmi "vjetrovit Prison povjetarac" putovanje na posao vlakom pretvara se u zatvoru; Samo zato što je prozor, vjetar puše, i Starlight curi ne znam da sam u zatvoru nakon posla kad legnem u mojoj spavanje zatvoru svi zatvorenici izvan izvan zatvora trči do mene i vezati svoje tijelo s redred krvnih puteva 10-sat vremena 10 godina duge 100 godina dugu zatvorsku jednostavan odgovor bio bi sugerirati da je nešto oko Južne Koreje brze industrijalizacije i digitalizacija (Južna Koreja ima najviše internet brzine u svijet i jedan je od najvažnijih žičanu kultura, globalno) dovela je do izolaciju i dehumanizirajućih društvenih struktura koje Kim je posebno usklađen s. Međutim, njezin inzistiranje na posebno fizički (čitaj: kvazi-organske) iskustvo toMonstruozno svijet opovrgava bilo kakvu jednostavna argument postmoderne otuđenja. Kim se također ne piše o tim iskustvima kao redukcijsko destruktivno-a, oni su nestabilan prostor u kojem se vatreno preživi. Ovaj stav me udario kao nužan odgovor na ispadanje od radikalnih transformacija Koreja je doživjela samo u prošlom stoljeću. Činjenica da je Koreja otišla od pustinjaka Kraljevstva priložiti, okupirani teritorij, na aktivno bojno polje i podijeljene nacije bez potpuno se rastrgana je zapanjujući. Gdje je rat za korejske Amerikanaca je često izgubljen Ishodište u našem self razumijevanja, usuđujem se reći da je za Kim, rat je jedna od mnogih trauma koje je progutao terena i podrhtava s dubokim psihološkim odjeka da je hvata u svom radu. Njezin radikalni feminizam, dakle, nastaje u njenom upornim cjelovitosti-njezin kontinuitet s tom prostoru, kao iskusan kroz njeno tijelo. Čitatelji nisu toliko upoznati s Koreje povijesti će sigurnojoš uvijek prepoznaju ove odjek u komadima kao što su "Tearfarming", koji opisuje led princeza je uhvaćen u beskrajnom ciklusu patnje: Kako sam čuo led princeza po prvi put ispod planine snijegom pokrivene, moj um hazed više. Čak i ako sam živjeti tisuću godina, njezin očajan vrisak će ostati u mom srcu. Nakon što sam upoznala svog nemirna i bolan izraz, čak ni u svojim budnih sati, buljila sam u ledenu princezu s ledene suze slijevale iz njezinih očiju. Ja sam postao toliko žedan da sam mogao popiti tisuću, deset tisuća kante Ice Princess 'suza. Predložiti prihvaćanje kao radikalni odgovor može činiti čudno, ali to je stav zavisi od kulturnog okvira. Više sam sjedio sa sve smeće na svijetu, Unite !, više sam osjetio da je došlo do duboko han u svom pisanju: Han, te neizrecivo korejskom kulturne osobine koje možda najbolje opisati kao posao-ish dugo pate da utapa jedan u gorčine, ljutnje i melankolije koja kondenziranja zajedno u crvenom sjajuiza suza. Najbliže analogni bih mogao doći u zapadnom kontekstu je Spinozina osjećaj "tužnih strasti", ali oni su još uvijek radikalno različiti jedni od drugih: han ne djeluje na ošamutiti ili disempower-to je intenzivno fizičko / duhovno odgovor bude obespravljen , Vidio sam han najjasnije u Kim pjesmu, "progutati Tornado", koji počinje Jeste li ikada proguta tornado? Tornado je trebalo da se proguta kroz okosnicu Moje tijelo okreće preko moje kose postaje kao ukočen kao smrznuta rublja i osjećam prodju trnci niz moje kičme Han, može se otvoriti samo na patnju, uzmi sve to u, progutati ga. Jesam li vjetra kuće ili tornado je duh? Kad vjetar je put koji je tako hladno kao zmija uzdiže se iz dubokog mjesta su mi ruke i noge vijore poput bambusa ostavlja na dan tajfun stiže i kada mi suze splattersplatter svugdje tužna pjesma dolazi kao vihor iz unutrašnjosti moje tijelo Netko molimo doći i držati moj leptir-kao tijelo koje čuva dobivanjesavijena leđa U svjetlu hana, self poprima novo lokusa za svoj identitet; Kim se pita je li postala "vjetra kući." Tijelo pretvara se u udubinu da je ovaj tornado emocija djeluje kroz koji registrira samo njegove posljedice i nikada svoje korijene. Tellingly, ne postoji mogućnost da se ne gutanja tornado ili ga pobjegnu. To je kao uredan kao sudbina, i jedna ga mora prihvatiti ako želi preživjeti. Svi zahtjevi Kim je za nekoga da joj držati zajedno, a ona je savijena naopako. Kao strašan i destruktivno kao han može izgledati izvana, to je način življenja, što sam osjetio da je Kim podesno je pokazao u svojoj završnoj pjesmi "okna čovječanstva." U ovoj pjesmi u nizu, rupa se nudi kao na jednom praznine i punine, smrdljiv i klinički spokojan. Rupa je kako žestoko fizički ( "Moja kosa rupe! / Nabore moje želuca / kose nalik cilija u nosnicama"), kao što je crpiti. Hole, srce svih stvari. Hole, moja zemlja, moja stvar, moj toasty toplo bog. Hole, ostati vječno! Sve stvariizdržati život smetnja kroz male maternica onda umiru zbog vječnog života velikog maternice. Dear Kraljice mrava mnogi maternice pakiran u tu visoku goru: moja jede i disanje ima veze s mojim obožavanjem rupe. Ovo je moj cjeloživotno prigodna rupa obred. Kim nas poziva da prepoznamo svoje rupe yness, velika mješavina koja ispunjava nas i raspršuje, troši i konzumira se naše biće. Rupa je Kim poziv da nam za ulazak u novi način hana, jedan u kojem smo plesati. Ples je tuga pozvana od glazbe moju rupu. Ples je krik koji je pozvan od strane glazbe diže prema gore kroz moju rupu. Plešem kao par izgladnjelo ružičaste cipele koje se pojavljuju nakon ponoći u ulici. Ja sam došao iz rupe, ali moje tijelo nosi rupu, rupa beskrajno razmnožava! Smeće svijeta, ujedinite se, dapače. Konačni element Kim rada koji sam našao od velikog interesa bilo je kako razne duhovne / vjerske strukture došli zajedno. Južna Koreja je biointenzivno plodno tlo za kršćanski misionari i više neon s lijeve strane ubacuje retka Seoul je skyscape od džamije kupolama u Istanbulu. Kim nudi se jedinstveni odgovor na njezina religioznog miljea: iako postoje manje kršćanske reference, njena poezija općenito dočarava zen carnivalesque. U jednom trenutku u "šaht čovječnosti", prerade biblijske Fall i nudi umjesto viziju budistički nalik praznoj punine, pomiješan s Kim jedinstvenom snagom. Jedna strana naletima jabuka i dobiva isisan kroz usta golom prva žena. Izvorni žene žute zube i smrdljivi jezik početi za mljevenje jabuka u male komadiće. Hladan vjetar, sunce, cvjetovi jabuke, nježni potezi kiše na mojim obrazima svi dobiti usisan u crvotočinu. Jabuka ne zna gdje će, ali to slijedi opću teoriju relativnosti i dobiva swept dolje lijevak. Legenda se širi, da je vrijeme putovanja postaje moguće ako idete kroz lijevak. Legenda se širi, da ako ovdje ostaviti i doći u dalekojprošlost i ubiti smrtonosnu zmiju, ja ću se ostati u velikoj prostranosti, vrijeme se nerođeno. Kako bi se probavlja ovu rupu, odgovarajuća količina yin mase je potrebno. Probavnih sokova brzo su proizvedeni unutar rupe. Isprazni svoju rupu. Enzima amilaze. Vesta probavnog pomoć. Rupa izlučuje probavne sokove i miješa ih s onim što on šalje prema dolje. Nakon što ingests jabuku, mizeran rupa guta više prema praznini. To mlatila oko poput puža koji je pao u more. Budući da je gotovo nepismen u korejskom i jedva-površno govornika jezika, ne mogu inteligentno adresu kako dobro Choi je prijevod zarobljeni Kim posao, ali sam bio pogođen nekim Choi izbora, kao što je udvostručenje određene words- "limplimp" i " splattersplatter "-u mapiranje nekoliko korejski jezik tikove na engleskom jeziku. Dok je u početku to udvostručenje je sjajno "bučan" u mojim očima, preko rada prelazi u izrazito vizualna sredstva za naglašavanje fizičkaInzistiranje na Kim poezije. Jedini komad u kojem sam se osjećao neki rade znanje o korejskom moglo biti od pomoći bila je pjesma "Double-p kako grozan", u kojoj je dvaput p Kim se odnosi na je pojava dva korejskog pisma rame uz rame. Bez neke upoznatost tih pisama, ᄈ, Kim je poziv da se "stisnuti tvrdi i imaju malo meda, dar Pappa, kad sam otvorio poklopac košnice wigglewiggling ličinke ispunjen svaki šesterokutna stanica" gubi svoju vizualno metaforičku rezonancu. Međutim, Choi pokušava kretati ovom podjele u prijevodu s izrazima poput "čak i mrzim soappy rublje jer mrzim str." Ekstra "p" u sapunast stoji u zbog činjenice da je engleski čitatelji nikada ne bi znali da "rublje" u korejskom sadrži dvostruko str. Iako je originalna igra riječi je izbrisano, novi izlazi umjesto. Primjetio sam da Choi izabran izraz kao primarne jedinice mjere za prijelome redaka. S Choi je dosljedno minimalnu upotrebu interpunkcija, međutim, ove strategije ponekadslomila kad je pokušala više fluidnost preko linije: Prvo, moji prvi, firsts taj dio zauvijek. Ja vas prilazi kao da sam ti sastanak večeras po prvi put i izgubio je moj prvi. ( "Prva") Moj dojam je da je Choi povlašteni jasnoća slike i emocije više od bilo ritmičko soundplay u Kim rada, te s obzirom na razlike između dva jezika, bio sam impresioniran Choi-a izričaja, koji sam pronašao da se vrlo zemljani i izravan. Iako postoje nevjerojatne transformacije u Kim poeziji, otkrio sam da je to ništa kao što je neo-američko-nadrealizma koji je tako popularan među glavna-ing suvremenog rada. I da li smo usredotočeni na to ili ne, postoje terrifically rezonantne povijesne pod-terena u ovom načinu pisanja. Postoje pravi, dubinski teške posljedice za transakcije Kim opisuje u svom angažmanu sa svijetom. Ona se ne pokušava biti u trendu-ona pokušava živjeti.